U prodavnicu duvana u kojoj radi Ogi navraćaju stanovnici Bruklina. Vode se uobičajeni, svakodnevni razgovori o njihovim ličnim, dnevnim teškoćama, kriminalu, pušenju, padaju dogovori za večernje izlaske. Stopa kriminala je u porastu, a bruklinske se devojke jednako dobro biju kao i muškarci.
Film je snimljen dokumentarističkim stilom kombinirajući bruklinsku svakodnevnicu sa arhivskim snimcima i videosekvencama. Poznati vode neobavezne razgovore, a anonimni prolaznici govore pojedine podatke u kameru. Reč je o žanrovskom kolažu snimljenom u postmodernističkom stilu, a posebno je zanimljiva montaža.