Ptice

Mič Brener (R. Tejlor) je advokat koji slučajno upozna glasovitu članicu sanfranciskanskog visokog društva Melani Danijels (T. Hedren). Vođena jednim od svojih hirova, bogata lepotica sledi privlačnog mladića snažnog karaktera u Bodega Bej u kojem on provodi vikende sa svojom  posesivnom majkom (J. Tendi) i mlađom sestrom Keti (V. Kartvrajt). Njezin dolazak u mirno ribarsko mestašce podudara se sa početkom niza tajanstvenih pojedinačnih napada ptica na ljude koji prerastaju u neobjašnjivu tragičnu katastrofu s brojnim žrtvama...

"Ptice", remek-delo filmskog velikana Alfreda Hičkoka (1899-1980), predstavlja preloman trenutak njegovog stvaralaštva u kojem svoje znamenito građenje napetosti obogaćuje elementima strave te napušta područje čvrstog realiteta, ali i jednu od prekretnica u celokupnoj američkoj kinematografiji čiji razmeri se u celosti pokazuju tek danas. Dakle, reč je o filmu koji je prethodnik jednog značajnog žanra, filma katastrofe, koji počinje cvetati u sedamdesetima, a vitalan je i u novom veku. U njemu je, da bi sve bilo u skladu sa specifičnim hičkokovskim crnim humorom, ovaj sin sitnog britanskog peradara, između ostalog, najavio i pošast ptičje gripe.

Uz već navedeno suvereno žanrovsko poigravanje, kritičari su u "Pticama", primetili i zvučnu kulisu koja se ne sastoji od muzike, nego isključivo od montaže prirodnih zvukova (Bernard Hermann), vizuelnu privlačnost naglašenu potenciranim tehnikolorom i sjajnu glumačku igru (posebno ženskog dela u kojem se uz dobitnicu Zlatnog globusa T. Hedren i kasniju oskarovku J. Tendi u glavnim ulogama, ističe i A. Hejvort u ulozi nesretno zaljubljene učiteljice), dok su gledaoci bili osvojeni razmerom bizarnog apokaliptičnog ozračenja i okvira lakomislene ljubavne igre u idiličnom krajoliku. Svoj uobičajeni potpis, Hičkok stavlja već u prvom kadru u kojem se pojavljuje na izlasku iz dućana s kućnim ljubimcima vodeći dva psa na uzici.