Sveto brdo drugi je po visini vrh Velebita (oko 1751 m), ali svojim oblikom i položajem nadvisuje masiv. Ne čudi stoga ni njegovo ime, niti legendarna povezanost sa verovanjima starih Hrvata kako je tu Svitogor, dvor vrhovnog boga Svaruna, odakle duše preminulih ratnika i pravednika odlaze u Sveti Nav. I danas Sveto brdo ima i mitsko i versko obeležje. Tu je bila najznačajnija izvidnička tačka hrvatske odbrane u Domovinskom ratu. Za lepa vremena pogled seže do Kornata na jugu, preko Lošinja do Italije na zapadu, do planine Kapele na severu i ličke Plješivice na istoku. Nakon akcije Maslenica Hrvatska policija i nemački bataljon UNPROFOR-a na vrh su 1994. postavili križ, a u znak zahvalnosti i spomena pripadnici Gorske službe spašavanja i alpinisti koji su domovinu branili u sklopu Specijalnih jedinica policije i Hrvatske vojske uz pomoć vojnog kapelana don Tomislava Baričevića postavili su 1998. ploču sa Deset zapovesti Božjih. Sveto brdo pod snegom veličanstveno je. Zbog toga je i ekipa Dokumentarnog programa želela u takvim uslovima doseći najvišu tačku. No, kako su vremenske prilke veoma promenjive, posao im je bio znatno otežan. Film Darka Dovranića i kamera Dinka Denone opisuju tu mini ekspediciju u kojoj su sudelovali i pripadnici Gorske službe spašavanja iz Zadra kao i radnici Nacionalnog parka Paklenica u čijem je sklopu i samo Sveto brdo. Bila je to prilika za susret sa poslednjim stanovnicima Paklenice, bračnim parom Ramić te za razgovor o očuvanju i zaštiti toga vrednog rezervata prirode. Upravo ta priroda poveznica je između mita i legendi o Svarunu, Perunu, Morani i ostalim mitskim božanstvima i stvarnosti koja preti daljnjim pustošenjem velebitskih blaga.