Ujak Boonmee koji se sjeća prošlih života

Senzibilnom starom Boonmeeu (T. Saisaymar), nekadašnjem fotografu sa sjeveroistoka Tajlanda, dijagnosticirano je kobno zatajenje bubrega, pa on odluči posljednje dane života provesti na selu u društvu najbližih. Dok jedne večeri za stolom u vrtu razgovara s brižnom Jen (J. Pangpas), sestrom svoje pokojne supruge Huay (N. Aphaiwonk), njezinim mladim nećakom Tongom (S. Kaewbuadee) i ilegalnim imigrantom Jaaijem (S. Kugasang), Boonmee na praznom stolcu ugleda duha prije 19 godina preminule Huay. Ona je još uvijek lijepa kao i nekad, a nedugo nakon što se njih dvoje obuzeti osjećajima počnu prisjećati prošlosti, iz šume stigne duh njihova nestalog sina Boonsonga (G. Kulhong)...

Godine 2010. nagrađena Zlatnom palmom na festivalu u Cannesu, hvaljena fantastična egzistencijalna drama s duhovitim detaljima još je jedno prepoznatljivo djelo glasovitog tajlandskog filmaša Apichatponga Weerasethakula (Tropska groznica, Blissfully Yours). To je meditativna, izrazito metafizička, vizualno iznimno dojmljiva, koloristički raskošna te vrlo sugestivno režirana priča o posljednjim danima života ujaka Boonmeea, protagonista o kojem je Weerasethakul godinu ranije snimio zapaženi kratki film "Pismo ujaku Boonmeeju". U tematskom fokusu redateljeva pretposljednjeg dugometražnog ostvarenja je sjećanje koje određuje našu prošlost, sadašnjost i budućnost, baš kao što će odrediti i sam rastanak sa životom jednog dana. Zen-filozofija i religijski motivi itekako su naglašeni, što nimalo ne iznenađuje zna li se da je kao predložak za scenarij poslužila knjiga kratkih priča budističkog svećenika Phraa Sripariyattiwetija.