Kuća na Telegraf Hilu

Dok gleda napuštenu kuću na Telegraf Hilu u San Francisku koja je na prodaju, Viktoria Kovelska (V. Cortese) govori nam da je nekad verovala da će u toj kući pronaći mir i zadovoljstvo. Ona je poreklom Poljakinja koja je tokom Drugog svetskog rata bila zatvorenica  koncentracijskog logora iz kojeg je nekoliko dana pred oslobođenje izišla pod identitetom druge žene. U logoru se zbližila sa supatnicom Karin de Nakovom koja je nedugo pred dolazak saveznika preminula, te je Viktoria odlučila preuzeti njezin identitet i sa lažnim dokumentima otputovati u Ameriku.

Nakon što od njujorškog advokata dozna da je njezina bogata teta preminula, Viktoria otkrije da je pokojnica imetak i kuću na Telegraf Hilu ostavila Karininu mladom sinu Kristoferu (G. Gebert). On je život proživio uz tetu, verujući da mu je majka mrtva, te sad o njemu brine otmeni i navodno pouzdani Alan Spender (R. Basehart). Nakon što se zbliži sa Spenderom, Viktoria će se ubrzo za njega i udati. A kad otkrije da Kristoferom manipulira guvernanta Margaret (F. Baker), Viktoria će posumnjati i u Spenderove dobre namere.

Reč je o ostvarenju koje odlikuju sigurna i sugestivna režija, vrlo efektno psihološko ozračje, zanimljiv stilski prosede koji asocira na izvrsne "Zavojite stube" Roberta Siodmaka, te spretno poigravanje svetlom i sjenom. Likovi su dosta slojevito psihološki profilirani, zaplet je izuzetno intrigantan, a pored raspoloženih nastupa italijanske glumice V. Cortese (Bosonoga kontesa, Giulietta i duhovi), za sporednu ulogu u sjajnoj "Američkoj noći" Françoisa Truffauta nominirane za Oskara, i R. Baseharta (Ulica, Dobro došli gospodine Chance), celinu odlikuje i impresivna i iznimno atmosferična fotografija velikog Luciena Ballarda (Divlja horda, Čovjek zvan hrabrost). Vrijedi spomenuti i da su Cortese i Basehart tokom snimanja započeli vezu koja je ubrzo okrunjena devetogodišnjim brakom.