Ključevi kraljevstva

Godina je 1938. Pred svećenikom Francisom Chisholmom (G. Peck) je skoro povlačenje iz aktivne službe. O tome ga je došao obavijestiti njegov kolega, svećenik na službi u Tweedsideu (C. Hardwicke), koji čekajući Francisov povratak pronađe njegov dnevnik.

Još kao dečak Francis (R. McDowall) ostao je bez roditelja. Zapamtio je njihove reči da su oni katolici, te da ih zbog toga neki ljudi mrze a neki drugi ih se boje, pa je vođen time kao mladić (G. Peck) sa najboljim prijateljem Angusom Mealejem (V. Price) odlučio pohađati semenište. Iskazivao je veliko razumevanje za ekumenizam i prihvatanje svih religija, čime je privukao pažnju dobrodušnog oca Hamiša MakNaba (E. Gwenn). On je uočio da se u Francisu krije veliki potencijal, koji će naročito do izražaja doći nakon što umre njegova stara prijateljica Nora (J. Ball). To će mladića navesti na zaređivanje i posvećivanje svešteničkoj službi, da bi po MakNabovu nalogu ubrzo bio poslan na službu u Kinu. Njegov zadatak u Kini je bio utemeljiti misiju i poraditi na hristijanizaciji lokalnog stanovništva i ljudi kakav je plahi Džozef (B. Fong), jedna od retkih osoba na čiju se pomoć Francis mogao osloniti.

U svojim delima prožetima nenametljivim romantizmom i društvenim angažmanom, škotski lekar i pisac Archibald Joseph Cronin se bavio teškom egzistencijom rudara i životom britanske srednje klase onog vremena, pri čemu je uglavnom uspešno izbegavao melodramatičnost. Izostanak melodrame primetan je i u ovom filmu, elegantno režiranoj, vrlo emotivnoj, atmosferičnoj i dirljivoj priči o životu sveštenika sasvim posvećenog Božjoj ljubavi, brizi za čoveka, toleranciji i ekumenskom duhu.

Njega savršeno interpretira G. Peck, koji je upravo u ovoj ulozi ostvario prvu od niza interpretacija inteligentnih, senzibilnih, časnih i ponosnih ljudi, što će postati zaštitni znak njegove karijere. Radeći prema scenariju koji su prema Croninovu romanu napisali dvostruki oskarovac Joseph L. Mankiewicz (Sve o Evi, Kleopatra) i Nunnally Johnson (Plodovi gnjeva, Tri Evina lica), Stahl je snimio estetiziranu i poetičnu priču. Vredi izdvojiti i impresivnu fotografiju trostrukog oskarovca Arthura C. Millera (Džentlmenski sporazum, Pesma Bernadette), kao i izvrsnu muziku čak deveterostrukog oskarovca Alfreda C. Newmana (Kako je bila zelena moja dolina, Najveća priča ikad ispričana).