Vaše more, naše more

Kada je češki Oskarovac Jiří Menzel bio dete, nije mogao putovati na more. Gvozdena zavesa čvrsto je stezala obruč oko njegove domovine. I tako je dečak u trošnome dvorištu industrijskoga predgrađa Praga - sanjao o moru. Dovukao je drveno korito u dvorište, ulio vodu i sol, legao u kupaćim gaćicama unutra i uživao u nekoliko zraka toploga sunca koje su se probile kroz gusti smog.
Kada je već kao odrastao čovek napokon došao na Jadran, ustanovio je da je more baš onako čarobno kako ga je i sanjao. Zajedno sa njim tada su dolazile već stotine Čeha u derutnim Škodama logorovati na hrvatskome Jadranu, kupati se u kristalno plavome moru i sunčati na toplome suncu.

Ali Česi nisu uvek bili siromašni gosti na hrvatskome Jadranu. Kada su još živeli sa Hrvatima u zajedničkoj državi Austro-Ugarskoj, mnogi su dolazili na Jadran, osnivali letovališta, a neki su čak povezali svoju sudbinu sa Hrvatskom do kraja života. U njihova "morska lečilišta" dolazili su na odmor kultivirani, dobrostojeći gosti. Kupali su se, sunčali, uživali - zato se u nekim mestima Dalmacije govorilo za lenčarenje na plaži "češki život". Dok su domaći u dugoj odeći u vodu ulazili samo do kolena, turisti su doneli potpuno novu kulturu izlaganja polugolih tela na plažama.

Danas je turizam masovni način odmora. Miloni ljudi sa severa Evrope leti u stampedu jure na jug. Gužve na plažama, automobili, plovila, "banane" i skijanje na vodi, ronjenje...