Apuov svet
APUR SANSAR / THE WORLD OF APU
, 1959., Indija, 105 min.
Hej! Trebamo i tvoju ocenu
Hm... Čini se da ti je pre ocenjivanja potrebna... - prijava :).
Zato smo ljubazno otvorili boks u gornjem desnom delu stranice. Da se ne mučiš.
Godine 1959. ovenčana nagradom Britanskog filmskog instituta, a tri godine poslije nominirana za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg filma, izvrsna drama najpoznatijeg i najuglednijeg indijskog filmaša Satyajita Raya (Tri sestre, Udaljena grmljavina, Grane stabla) zaključno je i prema mnogima najuspelije poglavlje njegove odlične trilogije o Apuu.
Indijski grad Kalkuta sredinom 30-ih godina prošlog veka. Mladi Apurbe Roj zvan Apu (S. Chatterjee) trenutno je nezaposleni 23-godišnjak koji živi u iznajmljenoj sobi nedaleko železničke pruge te da bi platio stanarinu prisiljen je prodavati svoje knjige. Istovremeno Apu piše autobiografski roman za koji se nada da bi ga jednog dana mogao proslaviti. Kad ga stari prijatelj Pulu (S. Mukherjee) nagovori da sa njim otputuje na venčanje njegove sestrične Aparne (S. Tagore) u Apuluovo rodno selo, Apu ni ne sluti što ga ubrzo očekuje. Pokazat će se da bi venčanje moglo biti otkazano zbog mentalno nestabilnog mladoženje, a u tom bi slučaju mogla biti izneverena tradicija do koje Aparnina porodica itekako drži. Da bi se to izbeglo, Apu pristane zameniti mladoženju te se oženi Aparnom sa kojom usprkos prvobitnom nepoznavanju započne sretno živeti. No kad ona premine pri porodu sina, očajan Apu ode od kuće te se negde u središnjoj Indiji zaposli kao rudar. Nakon što ga pet godina kasnije kontaktira Pulu, Apu na njegov nagovor pristane brinuti o Kajaluu (A. Chakravarty) kojeg dotad nikad nije vidio.
Film koji je veliki Jean Renoir pohvalio rečima da "zrači intimnošću iako u njemu nije prikazan nijedan zagrljaj", ekonomičnom režijom suptilno oslikava slojevite odnose među likovima, sa naglaskom na tragične pasaže, melodramske elemente i impresivnu vizualnost i likovnost celine. Kao i u prethodnim dvama nastavcima trilogije, i u ovom je delo u Rayevu redateljskom i općenito izvedbenom pristupu primećuje se uticaj ne samo poetskog realizma spomenutog Jeana Renoira, nego i italijanskog neorealizma što se ogleda u mozaičnoj dramaturškoj strukturi, izboru mladića kao protagonista te snimanju na autentičnim lokacijama.
Gotovo dokumentaristička verodostojnost dela nelinearne dramaturške strukture nadograđena je naglašenom poetičnošću, iznimnom sugestivnošću te sjajnim glumačkim interpretacijama. U naslovnoj ulozi nastupa mladi S. Chatterjee, koji će sa redateljem sarađivati i pet godina kasnije u fascinantnoj romantičnoj drami "Charulata" nagrađenoj berlinskim Srebrnim medvedom za režiju, a njegova je partnerica u vreme snimanja 14-godišnja S. Tagore (Mississippi Masala).