Vladar Egipta, faraon Khufu (J. Hawkins) vraća se na dvor nakon još jedne velike ratne pobjede. Na dvoru ga dočekuje najmudriji čovjek u kraljevstvu, svećenik Hamar (A. Minotis) i voljena supruga, kraljica Nailla (Kerima). Premda neupitnog autoriteta i obožavan od strane podanika, Khufu se počne brinuti o svom vječnom životu ustrajan izgraditi monumentalnu grobnicu čija blaga nitko neće moći opljačkati. Stoga angažira graditelja, roba Vashtara (J. Robertson Justice) da mu projektira veličanstvenu piramidu u kojoj će nastaviti život nakon odlaska s ovog svijeta. U zamjenu za njegov rad, faraon obeća Vashtaru i sunarodnjacima slobodu. No, faraonova druga supruga, princeza Nellifer (J. Collins) ima posve drukčije planove: ubiti Khufua i njegovog sina te sama uživati u bajoslovnom bogatstvu nakon faraonove smrti. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost, jedan od najsvestranijih američkih redatelja 20. stoljeća i zvijezda popularne TV serije udružili su se na realizaciji povijesnog spektakla "Zemlja faraona". Riječ je o suradnji pisca Williama Faulknera, redatelja Howarda Hawksa i glumice Joan Collins u spomenutom filmu nastalom u doba kada veliki hollywoodski studiji nisu štedjeli novca za snimanje raskošnih povijesnih i biblijskih priča. Majstor modernizma i simbolike, William Faulkner uz svoje je romane (Krik i bijes) redovito pisao i dorađivao filmske scenarije, a upravo je s Howardom Hawksom ostvario najplodonosniju suradnju. Prepoznatljiva hollywoodska (re)interpretacija povijesti zaživjela je u spektakularnom filmu kojim je redatelj Hawks (Njegova djevojka Petko, Muškarci više vole plavuše) dokazao da nema žanra u kojem ne može ostvariti iznadprosječno ostvarenje. K tome, Joan Collins je u filmu ulogom beskrupulozne princeze Nellifer gotovo navijestila arhetipski lik manipulatorice kojim se proslavila u Dinastiji. Ulogu faraona Khufua dobio je jedan od najcjenjenijih britanskih glumaca 1950-ih J. Hawkins (Mandy, The League of Gentleman), dok ostatak glumačke ekipe čine njegov sunarodnjak J. Robertson Justice (Moby Dick, Vice Versa), zatim Amerikanac D. Martin (Prisoner of War, The Desperate Hours), te grčki glumac međunarodne karijere A. Minotis (Ozloglašena, Siren of Atlantis). Film je sniman u Italiji i Egiptu, dok je još jedno slavno ime u ekipi skladatelj Dimitri Tiomkin (Točno u podne, Starac i more). Impresivni je scenografski rad djelo oskarovca Alexandrea Traunera (Apartman, Subway), a posebno treba istaknuti inženjersko rješenje zatvaranja piramide. Unatoč velikim očekivanjima, film je podbacio u kinima te je redatelju Howardu Hawksu trebalo čak četiri godine za povratak iza kamera. Pauza se isplatila jer je 1959. snimio svoje novo remek-djelo, vestern "Rio Bravo".