Sovjetska autobusna stajališta, dokumentarni film

Kanadski fotograf Christopher Herwig 2002. naišao je na prvo od tih osebujnih arhitektonskih ostvarenja, a otada je pokrenuo pravu pomamu za traganjem za autobusnim stajalištima od Kijeva do Vladivostoka. Stajališta koja je zabilježio odlikuju se zapanjujućom raznolikošću izvornih stilova i oblika, od najstrožeg brutalizma do razigrane maštovitosti. Fotografske knjige nastale iz toga projekta postale su međunarodne uspješnice, a kritičari ih hvale kao dragocjena djela o arhitekturi i povijesti Hladnog rata. Dokumentarni film, sniman tijekom sedam godina, prati Herwiga u nekoliko potraga za autobusnim stajalištima dok pokušava doznati kako su nastale te jedinstvene građevine. Budući da nije uspijevao razjasniti njihovo podrijetlo, a povijesnih zapisa nije bilo, Herwig je pronašao neke od njihovih autora te u njima otkrio nadahnuće i učvrstio uvjerenje da ta posebna stajališta treba sačuvati od zaborava. Danas, opterećena uspomenom na doba u kojem su nastala, mnoga su porušena ili odbačena kao neobična i neugodna ostavština prošlosti. Malo ih ljudi doživljava kao pojavu kakvu u njima vidi Herwig. On ih smatra jednom od najvećih i najraznovrsnijih arhitektonskih zbirki na svijetu. Upravo je njihovo odbacivanje ustaljenih oblika ključno za takvo vrednovanje. Herwig već dvadeset godina fotografira stotine autobusnih stajališta nastojeći ih ovjekovječiti prije nego što sva budu srušena. Pratimo ga na nezaboravnom putovanju tijekom kojega upoznaje skromne i simpatične tvorce stajališta iz Ukrajine, Estonije, Gruzije, Bjelorusije i Litve. Preostala stajališta čuvaju priče o ljudima koji su, usprkos svemu, stvarali mala poetska djela.