Portillova Andaluzija: Cadiz - Vrata Novog svijeta, dokumentarna serija (5/6)

U ovoj epizodi Michael Portillo kreće niz divlju atlantsku obalu Andaluzije kako bi posjetio najstariji naseljeni grad u Europi, Cádiz, a zatim se zaputi u unutrašnjost, do svjetske prijestolnice šerija, Jereza. Baš se u to vrijeme ondje održavaju dva velika događanja - finale utrke jedrenjaka i festival kojim se obilježava kraj berbe grožđa od kojeg se pravi šeri. Michael na putovanje kreće jedrenjakom Cuauhtémocom dugim 80m, u vlasništvu meksičke mornarice, koji služi za obuku budućih časnika. Ondje doznaje čime su sve brodovi opremljeni, a zatim sudjeluje u vježbi podizanja glavnog jedra. Slijedi ručak s lokalnom povjesničarkom i vodičicom Pilar. Michael kuša klasične tapase iz Cádiza: tortillitas de camarones, popečke od škampa i chicharrones de Cádiz, hrskave, tanke kriške svinjske potrbušine. Michael doznaje da su Cádiz osnovali Feničani prije 3000 godina i da je izvorno bio podijeljen kanalom na dva dijela te da je na mjestu nekadašnjeg kanala otkriven drevni suhi dok. Grad je tisućama godina bio glavna rimska luka, ali i polazna luka drugog Kolumbovog putovanja u Ameriku te jedan od najbogatijih španjolskih gradova, koji je držao monopol na trgovinu s Novim svijetom sve do 18. stoljeća. Michael će prenoćiti u raskošnoj vili trgovca iz 18. stoljeća preuređenoj u hotel, s prekrasnim pogledom na zaljev Cádiz. Njegov drugi dan počinje putovanjem u Jerez, gdje sudjeluje u velikom finalu izbora najboljeg šerija, a zatim doznaje zašto baš iz Jereza dolaze najbolji svirači flamenco gitare. Michael potom obilazi podrume u središtu grada u kojima u 25.000 bačava odležava šeri. Usput saznaje kako se u ovim boltanim podrumima visokih stropova, poznatima kao cathedral bodegas, održava konstantna temperatura i vlažnost tijekom vrućih andaluzijskih ljeta. Svoje putovanje završava u najvećoj slanoj močvari u Španjolskoj, gdje su solari tisućljećima skupljali morsku sol bogatu mineralima. Upoznaje posljednjeg solara koji proizvodi sol na tradicionalan način te pomaže u "branju" najfinije morske soli s površine vode, poznate kao cvijet soli, koja se ne rabi za kuhanje, nego dodaje jelima kao pojačivač okusa netom prije posluživanja. Svoje putovanje završava kušanjem lokalno uzgojenih rajčica s maslinovim uljem i cvijetom soli te u razgovoru s ovom obitelji doznaje kako se nadaju da će nastaviti obiteljski posao te tako sačuvati tradiciju za buduće naraštaje.