Vrijeme je za jazz: Makoto Ozone i Jazz orkestar HRT-a, 2. dio

Rođen 1961. u Kobeu u Japanu, Makoto Ozone njeguje intenzivnu karijeru jazz i klasičnog glazbenika, spajajući u svojim izvedbama mnoštvo utjecaja. Oscar Peterson, Gary Burton i Duke Ellington samo su neki od njegovih uzora i mentora. Jazzom se zarazio već u ranom djetinjstvu zahvaljujući ocu, jazz orguljašu, a školovao se na Berklee College of Music. Pažnju javnosti privukao je 1983. kada je održao solistički recital u Carnegie Hallu, nakon čega je postao prvi japanski umjetnik koji je potpisao ekskluzivni ugovor sa CBS-om te objavio svoj prvi album - Makoto Ozone. Brojna priznanja, među kojima su najviša nagrada japanske Vlade za doprinos nacionalnom kulturnom životu te nominacija za Grammy, prate njegovu karijeru tijekom koje je surađivao s najvećim imenima međunarodne jazz scene. U sklopu brojnih gostovanja nastupio je i u Zagrebu 1988. godine, na zagrebačkom Jazz Fairu, te na jam sessionu u B. P. Clubu gdje je muzicirao s Boškom Petrovićem. Ovo je njegovo prvo gostovanje u Zagrebu nakon toga. Održao je dva koncerta - sa Simfonijskim orkestrom HRT-a i Jazz orkestrom HRT-a. Big band glazba jedan je od omiljenih oblika stvaranja Makota Ozonea, a u Japanu vodi i svoj big band No Name Horses. Neke od na koncertu izvedenih skladbi nastale su upravo za taj orkestar, dok je neke Ozone izvodio solistički i u manjim sastavima. Na programu su bile većinom njegove skladbe - Cave Walk, Carrots or Bread, Deviation i Jungle - uz Jean Pierre Milesa Davisa i Crystal Silence Chicka Coreae koje Ozone potpisuje kao aranžer. Nije izostao ni dodatak - Carney Ricka Hendersona. Ozoneove izuzetne pijanističke kreacije sjajno su se nadopunile s muziciranjem Jazz orkestra HRT-a.