Opera za tri groša, njemački film (12)

Satirična mjuzikl komedija. Viktorijanski London tijekom 18. stoljeća. Nakon što se na vratima bordela u Sohou oprosti od atraktivne Jenny Diver (L. Lenja), jedne od svojih brojnih ljubavnica, svodnik, ženskar, lopov, otmjeni gospodin i ubojica Macheath "Mackie" Nož (R. Forster) na ulici susretne privlačnu Polly Peachum (C. Neher), kćer utjecajnog kralja prosjaka Jonathana Peachuma (F. Rasp). Nakon što nju i njezinu prijateljicu Lucy, kći tamničara Smitha (V. Sokoloff), pozove na piće u lokal gdje je stalni gost, Mackie iste večeri odluči oženiti Polly. Da bi to ostvario, potrebna mu je pomoć njegovih suradnika koji moraju ukrasti vjenčanicu i namještaj za budući dom, pa čak i jedan stari sat. Mackie želi da vjenčanju nazoči i korumpirani šef policije Tiger-Brown (R. Schünzel), njegov stari znanac iz vremena zajedničke vojne službe u Indiji, također notorni ženskar čije. Nakon što dozna da mu se kći udala za Mackieja, Jonathan Peachum će od Tiger-Browna zatražiti da uhiti mladoženju, a cijeli će slučaj ugroziti svečanosti krunidbe engleske kraljice... Izvrsna satirična mjuzikl komedija "Opera za tri groša" glasovitog njemačkog redatelja Georga Wilhelma Pabsta, autora nekih od najvažnijih ostvarenja u povijesti sedme umjetnosti poput "Pandorine kutije" i "Ulice bez radosti", impresivna je adaptacija znamenitog istoimenog mjuzikla libretista Bertolta Brechta i skladatelja Kurta Weilla, djela nadahnutog antologijskom "Prosjačkom operom" Johna Graya iz 1728. godine. Nezadovoljan načinom na koji je Bertolt Brecht u scenarij pretočio svoj libreto, a donekle pritisnut i zahtjevima producenata koji nisu željeli prihvatiti Brechtov polemički i naglašeno antikapitalistički intonirani predložak, Pabst je uz suradnju scenarista Béle Balásza, Léa Lanije i svog čestog suradnika Ladislausa Vajde ponešto izmijenio izvornu priču i kreirao dijelom autonomno ostvarenje. Zbog svega navedenog, kao i zbog izbacivanja nekoliko njegovih i Weillovih pjesama, Brecht je naposljetku pokrenuo sudsku tužbu koju je izgubio. Weill se ponio mudrije te se nagodio s producentima, što mu je osiguralo veliku novčanu naknadu. Pabstov film imponira sjajnom režijom, intrigantnim satiričkim žalcima, impresivnom fotografijom Fritza Arnoa Wagnera te izuzetno raspoloženim glumačkim nastupima.