Evelin Novak i Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem Aleksandra Markovića - KD V. Lisinski, prijenos

U Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra HRT-a ponovno dolazi maestro Aleksandar Marković s bogato orkestriranim partiturama s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Modest Petrovič Musorgski bio je jedan od najoriginalnijih skladatelja među nacionalno usmjerenim kružokom Ruske petorice. Partitura simfonijske pjesme Noć na pustoj gori zaživjela je u vrlo slobodnoj i bogato instrumentiranoj redakciji Nikolaja Rimski-Korsakova kao jedno od rijetkih orkestralnih ostvarenja u opusu Musorgskog, ali i prvih simfonijskih pjesama u ruskoj glazbi. Nadahnuto je pripovijetkom Nikolaja Gogolja i starom ruskom pričom o noći uoči Ivanja u kojoj se na 'pustoj gori' okupljaju vještice i druga demonska bića. Straussova raskošna paleta orkestralnih boja, urođeni lirizam i cjeloživotna ljubav prema sopranskom glasu, uz opere, svoje idealno mjesto našla je u njegovih šezdesetak pjesama za glas i orkestar. Njih tri tumačit će naša proslavljena sopranistica Evelin Novak, stalna članica Berlinske državne opere. Preko Uspavanke (Wiegenlied) na stihove Richarda Dehmela, pa do Cäcilie i Jutra! (Morgen!) na stihove Heinricha Harta i Johna Henryja Mackaya, povest će nas do Tatjanine scene s pismom iz 1. čina opere Evgenij Onjegin Petra Iljiča Čajkovskog. Danas pomalo zaboravljeni francuski skladatelj, dirigent i pedagog Henri Rabaud, u prvoj polovici prošloga stoljeća bio je prilično utjecajan, među ostalim kao ravnatelj Pariškog konzervatorija te dirigent Pariške opere i Bostonskog simfonijskog orkestra. Zastupnik konzervativnih principa ostavio je niz opera te orkestralnih i komornih ostvarenja, a njegovo najpoznatije djelo do danas ostala je simfonijska pjesma La procession nocturne (1899.) suptilne orkestracije i mistična ozračja u najboljoj maniri francuskog orkestralnog romantizma. Naposljetku, Poema ekstaze Aleksandra Skrjabina pruža nam uvid u složeni proces buđenja uspavane volje, ushit, nespokojstvo i napregnutost u težnji k uzdizanju duha, prevladavanju ograničenja te konačnom dosezanju ekstatičnog stanja. Djelo povezuje dva osnovna Skrjabinova estetska načela: glazba je najviša evolucija svih ljudskih umjetnosti, a emocija ekstaze je najviša evolucija svih ljudskih emocija.