Svijet klasike: Rusalka

Premijera najpoznatije opere češkog romantizma o vodenoj nimfi, HNK Zagreb, svibanj 2025. Premda je Rusalka jedna od najpoznatijih opera cjelokupnog slavenskog repertoara, s posebno dugom tradicijom izvođenja po kazalištima slavenskih zemalja, u Zagrebu nije bila premijerno uprizorena nevjerojatnih 99 godina. Tek intendantica Iva Hraste Sočo je u svojem programu s kojim je i dobila posao na natječaju dala prijedlog za izvedbu tog slavnog remek-djela koje nam duguju generacije njezinih prethodnika. Ta je začudna repertoarna rupa od svibnja 2025. popunjena lijepom produkcijom na kojoj se nije štedjelo. U opernim predstavama pod vodstvom ove intendantice rijetko ćete naići na suvremeno tumačenje sižea, uglavnom se preferiraju povijesne redateljske adaptacije, no, ova po mnogočemu prva zagrebačka Rusalka novoga doba nema ništa tradicionalnog ni bajkovitog. Bajka je ovdje u funkciji interpretacije psihoanalize glavnoga lika, djevojke neprilagođene tradiciji i sustavu stroge obitelji kojoj pripada, koja odrasta i traži svoj put negdje drugdje, mimo određenja uz muškarce (otac, suprug...) u patrijarhalnom društvu. Takvo nam čitanje nudi talijanska redateljica Caterina Panti Liberovici koja je u Osijeku režirala Tajni brak i Mjesečarku, u Zagrebu prethodno već Donizettijeve Le convenienze ed inconvenienze teatrali (Viva la mamma), Bellinijeve Capulete i Montecche, te Menottijev Medij, a u Rijeci praizvedbu Juranićeve Opere po Kamovu. Hrvatska je publika dobro poznaje, no još nije vidjela ovako inovativnu režiju temeljenu na detaljnom proučavanju libreta, glazbene partiture i slojeva značenja poznate bajke o vodenoj nimfi iz slavenske mitologije, čiju je najpoznatiju verziju ovjekovječio Hans Christian Andersen u Maloj sireni. Zaseban lik u operi je kuća koja sobama simbolizira prostore psihe i misli naslovne junakinje, a koja se neprestano vrti na kružnoj pozornici, koju je dizajnirala scenografkinja Lara Cannito. Uz nju se skladno nadovezuju povijesni kostimi u stilu austrougarske mode s početka 20. stoljeća (kako se odijevao i sam skladatelj Antonín Dvořák) prema skicama kreatorice Alessandre Garanzini. S ansamblom Zagrebačke opere djelo je došao uvježbati u produkcijama Rusalki već iskusan maestro Srboljub Dinić, kojemu pomaže mladi zagrebački maestro Andrej Vesel (posljednju će predstavu i sam dirigirati), dok u glavnim ulogama gledamo sve redom debitante - Valentinu Fijačko Kobić, Josipu Lončar, Tomislava Mužeka, Domagoja Dorotića, Luciana Batinića, Dubravku Šeparović Mušović, Martinu Mikelić, Ladislava Vrgoča i Josipu Gvozdanić.