Hrvatsko vodeno blago (2): Paklenica, dokumentarna serija (4/5)

Paklina nastala u dimu i vatri, iz luča iscijeđena, dala je ime velebitskim duboko urezanim ožiljcima ispod Svetoga brda. Kanjoni Mala i Velika Paklenica, blizanci izdubljeni vodom njezinih potoka koji se za velikih kiša i otopljenih snjegova žure prema moru. Mala Paklenica duga je dvanaest kilometara, široka četiristo do petsto metara, a Velika je duža dva kilometra. Ova dojmljiva kanjonska ljepota, bogatstvo i raznolikost šuma izvorišta bujičnih potoka Velike i Male Paklenice, proglašena je 1949. godine Nacionalnim parkom Paklenica na 95 četvornih kilometara površine. U zapadnom dijelu Parka Ribnička vrata, Javornik i Debelo brdo dominiraju iznad visoravni Velikog Rujna i Bojinca. Preko vrha Golić koji se nadvio nad Suhom dragom, udolinom Brezimenjača i u njoj skrivenim Ramićima i Parićima pogled nam seže prema sjevernoj granici nad kojom dominiraju Veli Golić, Malovan i Crljeni kuk. Iznad skrivenog i teško dostupnog kanjona potoka Male Paklenice stoje Jerkovac i Badalj s Velikim močilima. Preko Jerkovca iznad Ivanjske lokve po kosi Debelog brda penjemo se na mitsko Sveto brdo. Imati ga uz sebe, zvati ga svojim, pričati o njemu i družiti se s njim, povlastica je rijetkih. Pogled sa Svetoga brda svjedoči nam o veličini i pokazuje nam put kroz vrijeme u kojemu smo na trenutak zastali. U Ramićima smo osjetili tragove prošlih vremena. Na izvoru Stražbenica krenuli smo putem vode Golubinki. Slijedili smo njezin podzemni put u vruljama Modrič i Zečica. Pratili smo ćudljivi tok vode Velike Paklenice kroz godišnja doba. U Manitoj peći rasplamsali smo maštu. Od tisuću zabilježenih biljnih vrsta 79 ih je endemično. Penjači uz litice dijele mjesto s divokozama (Rupicapra rupicapra). Od razine mora pa do najviših visova u Nacionalnom parku Paklenica mnoge su životinjske vrste našle svoj dom.