Bečka filharmonija i Yannick Nezet-Seguin - Zlatna dvorana bečkog Musikvereina, 01.01.2026., 2. dio, snimka

Drugi dio Novogodišnjeg koncerta Bečke filharmonije održanog 1. siječnja 2026. u Zlatnoj dvorani Bečkog Musikvereina donosi snimke koreografija američkog koreografa s njemačkom adresom Johna Neumeiera u tumačenju prvaka Bečkog državnog baleta koji plešu odjeveni u vrlo nosive kostime švicarskog dizajnera Aldberta Kriemlera, inače kreativnog direktora modne marke AKRIS. Gledamo ih u neko toplo doba godine kako prolaze kroz bečki Hofburg, od Švicarskog trakta, preko Stubišta veleposlanika, sve do Radetzkyjevih apartmana, vrlo vezano uz repertoar ovog koncerta, a u ovom slučaju prati ih Polka diplomata Johanna Straussa sina, inače francuska polka nastala prema motivima iz skladateljeve operete Kneginja Ninetta, prvi put izvedena u veljači 1893. u bečkom Musikvereinu, a u Neumeierovoj se koreografskoj ideji na duhovit način približava plesu oko birokracije i činovništva. Prije toga čut ćemo valcer Žensko dostojanstvo Josefa Straussa koja je prvi put izvedena u Hofburgu jer je tijekom karnevalske sezone 1870. tada netom otvorena dvorana Musikvereina stradala u požaru. Tu je i veliki iskorak iz repertoara austrougarskih skladatelja 19. stoljeća, Dugin valcer iz 1939. afroameričke pijanistice i skladateljice Florence Price, koja se cijeli život morala nositi s diskriminacijom kao samohrana majka i kao osoba crne kože, a u posljednje vrijeme napokon dobiva priznanje koje joj pripada. Nju je izričito na programu želio imati kanadski maestro Yannick Nézet-Séguin koji sada prvi put ravna Novogodišnjim koncertom Bečke filharmonije. Inače je iz kvibeškog frankofonog Montreala gdje vodi Gradski orkestar, a uz to je i glazbeni ravnatelj Orkestra Philadelphia, te od 2018. i glazbeni ravnatelj slavne Opere Metropolitan u New Yorku. Već kao dječak je želio postati dirigent i uspeo se na Olimp svijeta klasične glazbe, istodobno se zauzimajući za otvaranje struke prema raznolikosti i ravnopravnosti. Drugi put gledamo koreografiju na valcer Ruže s juga Johanna Straußa mlađeg, ovaj puta prolazimo kroz Bečki muzej primijenjene umjetnosti MAK s vizualnim nadahnućem prikazima ruže na bečkom porculanu. Suradnja koreografa i kostimografa, Neumeiera i Kriemlera, počela je prije točno 20 godina upravo ovdje, u bečkom Musikvereinu, na Novogodišnjem koncertu Bečke filharmonije godine 2006. Bečki filharmoničari i njihov kanadski maestro u Parnom galopu Kopenhaške željeznice Danca Hansa Christiana Lumbyea otkrivaju čari poziva vlakovođa i skretničara koji su često bili nadahnuće skladateljima 19. stoljeća entuzijastičnih počecima industrijske revolucije. Putovanje svijetom nastavlja se Egipatskom koračnicom Johanna Straussa sina u kojoj orkestar i pjeva, a uz tradicionalne dodatke, valcer Na lijepom plavom Dunavu i Radetzkyjevu koračnicu, orkestar i dirigent upućuju svijetu mirotvornu poruku uz valcer Palme mira Josefa Straussa.