Svijet jazza: Od ZKM-a do BP Cluba

Premda mu ni danas ne nedostaje važnih sadržaja, blok na uglu Tesline i Gajeve ulice u centru Zagreba također je i svojevrstan spomenik tranzicijskom gubljenju prostora koji su nekoć oblikovali život i identitet grada. Za njegovu je izvornu važnost takoreći "kriva" zagrebačka Univerzijada 1987. godine, kada je blok obnovljen kako bi udomio Omladinski kulturni centar. S tom revitalizacijom se useljava i niz drugih sadržaja važnih za omladinsku i širu kulturu, među kojima i BP Club, koji vodi Boško Petrović. Uz Mladena Mazura, on je ujedno i voditelj Zagreb Jazz Faira, našeg prvog međunarodnog jazz festivala, koji se od 1979. održavao prvo u Lapidariju, a nakon prvog izdanja u Kulušiću. Budući da je organizator Zagreb Jazz Faira bio Centar za kulturnu djelatnost omladine, kasnije Omladinski kulturni centar, festival se logično preselio u njegov novi dom u gradskom centru, gdje je za koncerte imao na raspolaganju nove kazališne dvorane, a za sessione i kasnija druženja konačno pravi "džezerski" klub. U međuvremenu se OKC ugasio, a u njegovim prostorima je preživjelo Zagrebačko kazalište mladih, uz koje je BP opstao sve do 2011. i Boškove smrti. Otad na mjestu kultnog kluba stoji rana na tkivu gradske kulture i jazza, rana daleko veća od njegove nevelike površine, a gotovo da nema osobe koja se prolazeći pored njegovih zatvorenih vrata nije zapitala hoće li se BP jednom ponovno otvoriti. Prilika da se ožive slavni dani kada je jazz stanovao između Tesline i Gundulićeve otvorila se s gostovanjem glasovitog basista i multiinstrumentalista Richarda Bone u sklopu ciklusa JazzHR Hrvatskog društva skladatelja, koje se održalo krajem listopada ove godine, u suradnji s Francuskim institutom u Zagrebu. Prema ideji Borne Šercara, umjetničkog voditelja HDS-ovih jazz manifestacija, prvo se u ZKMu održao glavni koncert, da bi se program nastavio prvim nastupom u B.P.-ju nakon 15 godina. Ta je čast primjereno pripala članovima nekadašnjeg Boškovog trija, bas gitaristu Mariju Mavrinu i gitaristu Primožu Grašiču, koji su s vibrafonistom Vidom Jamnikom nastavili djelovati pod imenom Jazz Continuo. Za potrebe ovog nastupa pridružili su im se pijanist David Gazarov i bubnjar Tijan Grašič, a odsvirali su repertoar Boškovih kompozicija i standarada koje je naš veliki vibrafonist izvodio. Iz perspektive onoga što izgleda kao svijetla budućnost našeg jazza, podsjećanje na vrijedne trenutke iz njegove prošlosti nije moglo doći u boljem trenutku. Suradnici: Davor Hrvoj, Lujo Parežanin