Svijet jazza: Ivan Kapec Quintet, Interlocari

Ivan Kapec jedan je od onih jazz-glazbenika koji je u najboljem smislu "smješten između". Pod tim mislimo na to da ga je teško smjestiti u okvir, uključujući i onaj glazbeni: klasični filolog, pjesnik, jazz-gitarist, skladatelj. Kapec je poput nekog učenjaka kojeg bismo možda i mogli nazvati renesansnim da nije riječ o nenametljivoj i nepretencioznoj pojavi. Između je Kapec smješten i gledamo li stvari uže glazbeno jer jazz je u njega samo vrlo široka odrednica: Kapec se uistinu kreće međuprostorima žanrova i zvukova nekim svojim teritorijem koji nije lako imenovati, ali ga je svakako lako prepoznati kao autentičnog. Tomu odgovara i to da je Kapec novi album svog kvinteta, drugi nakon "Crte" iz 2020., nazvao "Interlocari", što prema njegovu prijevodu znači "biti smješten između". Kapecu je ta riječ došla putem njezina tvorca, glasovita astronoma i matematičara Johannesa Keplera koji je također na svoj osebujan način pisao o glazbi i harmoniji. Djelo koje je Kapecu bilo inspiracija za novi album je Mysterium Cosmographicum, odnosno Kozmički misterij. U njemu Kepler nastoji objasniti geometrijske principe koje prepoznaje u odnosima veličina planetarnih orbita u heliocentričnom sustavu. Te geometrijske principe, koji se temelje na Platonovim tijelima, Kapec prevodi u one kompozicijske - u formu, mjere - spajajući ih s jezikom jazza u osebujnu kozmičko-glazbenu konstrukciju. No kao i sa svime što radi, stvari su možda u suštini kompleksne. Eliminirate li cijeli taj programski i konceptualni okvir, ostajete s glazbom koju je lako slušati i koja je zanimljiva. U tome mu pomažu i sjajni članovi njegova kvinteta: Mario Bočić na tenor-saksofonu, Šimun Matišić na vibrafonu, Hrvoje Kralj na kontrabasu i Borko Rupena na bubnjevima. Uz upečatljiv zvuk Kapecove bariton-gitare, kojom se koristi na dijelu kompozicija, oni sferama apstraktnih principa dodaju nešto sasvim zemljano, organsko i toplo. Koncertom koji se sredinom studenog održao u Kulturnom centru Travno u Zagrebu odveli su nas još jednom u taj prostor "između", pokazujući nam da se u njemu najbolje mašta i stvara.