Dvadesetpetogodišnja Sibel živi sa ocem i sestrom u zabačenom planinskom selu, u Crnomorskoj regiji Turske. Sibel je nema, ali komunicira putem zvižduka, drevnog jezika koji su koristili njeni preci u ovom podneblju. Neprihvaćena od strane meštana, ona neumorno pokušava da uhvati vuka za kojeg se priča da luta po obližnjoj šumi, budeći strah i maštu među ženama u selu. Ona u šumi sreće begunca. Povređen, opasan i ranjiv, on je prvi koji je vidi drugim očima.