Memento

Leonard (G. Pearce) je čovek bez dugotrajnog sjćanja, ima samo kratkotrajno. Zahvaljujući složenome sistemu podsetnika rasutih po polaroid fotografijama, papirićima, pa čak i tetovažama na telu, zna da je primivši udarac u glavu u borbi sa silovateljem i ubicom voljene žene zauvek gurnut u sadašnjost. Iz prošlosti do njega neprestano dopiru kratki bljeskovi lica i događaja koje ne može povezati. Sve šta čini, a očito je da traži ubicu u želji da mu se osveti, malo je verovatno je i sigurno pogrešno. Ne postoji nijedna čvrsta tačka za koju bi se uhvatio, a odustajanje od obračuna sa neuhvatljivim senama prošlosti učinilo bi upitnim i njegovu budućnost. Je li se pretvorio u smrtonosno oružje kojim upravljaju drugi? Ne otvara li osveta, kojom pokušava staviti tačku na ono što je izgubio, novi krug zločina?

Scenarist i redatelj Christopher Nolan u svojoj inačici obrade poznatoga i često korištenog motiva Kaspara Hausera, te svojevrsnom remakeu glasovite norveške "Insomnie", uspešno gradi složenu narativnu strukturu u kojoj svoga junaka neprestanim nizanjem kratkotrajnih i akcelerirajućih flash-backova gura u sve nove i nove krivine lavirinta koji ga je okružio. Pritom se i sam upušta u neizvesnu pustolovinu beskrajnoga meandriranja koju savladava neočekivano uspešno i efektno. Poznavatelje dela ovoga nesvakidašnjega filmaša, koji je na sebe pažnju skrenuo već svojim ranim kratkim filmovima snimljenim osam i šesnaestmilimetarskom kamerom (Tarantella), a status velike nade potvrdio i prvim dugometražnim, crno-belim projektom, "Following", nagrađenim brojnim festivalskim priznanjima (Rotterdam, Slamdance, Hong Kong), takvim očekivanjima nije nimalo iznenadio.