Naša djeca, hrvatski film

Silvestar je već neko vrijeme najstariji Kolbas u svojoj obitelji. Roditelji su mu umrli, otac pred rat, majka nešto kasnije. Šezdeset i osam mu je godina. Imao je i malo mlađeg brata koji je umro od posljedica rata. Drugi je put oženjen. Ima troje djece: najstarijeg, Jakova, iz prvog braka, Evu iz drugog braka, rođenu postupkom umjetne oplodnje, kao i Antu, usvojenog iz dječjeg doma u dobi od osam godina. Neka od pitanja koja redatelj postavlja u ovom filmu jesu: Kako djeca utječu na osjećaje i stavove te međusobni odnos njega i supruge? Kako on utječe ili je do sada utjecao na svako svoje dijete? Kakav odnos ima s kojim djetetom i daje li im svima jednako ljubavi? Mijenjaju li ga djeca? Čini li to svatko od njih na drukčiji način? Kako djeca vide njega i suprugu, a kako vide njihov odnos prema sebi? Festivali i nagrade: ZagrebDox 2024.; Pulski filmski festival 2024. - Zlatna Arena za montažu (Denis Golenja), Zlatna Arena za režiju (Silvestar Kolbas); Sarajevo Film Festival 2024. - konkurencija dokumentarni; Liburnia Film Festival 2024. - najbolji film; Rab Film Festival 2024.; DOKUart 2024 - nagrada publike; Dani hrvatskog filma 2024. - nagrada publike; Filmski festival Slobodna zona 2024.; SEEfest - Filmski festival jugoistočne Europe 2025.; Hrvatsko društvo filmskih kritičara 2025. - nagrada Oktavijan za najbolji dugometražni dokumentarni film; Međunarodni festival dokumentarnog filma UnderHillFest 2025. Silvestar Kolbas filmski je snimatelj, fotograf i redatelj. Rođen je 1956. godine u Petrovcima kraj Vukovara, a odrastao je u Vinkovcima. Godine 1982. diplomirao je filmsko i televizijsko snimanje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je danas redoviti profesor. Za svoje debitantsko snimateljsko ostvarenje, igrani film Diploma za smrt u režiji Živorada Tomića, nagrađen je na Festivalu filmske kamere u Bitoli 1989. godine. Na početku profesionalne karijere radi kao slobodni fotograf i snimatelj, a potom se zapošljava na RTZ-u (HRT) gdje preko brojnih emisija, reportaža, priloga i filmova izrasta u vrhunskog televizijskog snimatelja. Kolbas je izlagao fotografije, objavljivao i uređivao stručne radove o snimanju, snimio dva cjelovečernja igrana te više kratkih i televizijskih filmova, serija i dokumentarnih filmova za televiziju i u nezavisnim produkcijama. Kao redatelj debitirao je 2003. godine zapaženim autobiografskim dokumentarnim filmom Sve o Evi. Sniman više godina, film prati par (redatelja i njegovu ženu) u brojnim pokušajima i osobnim dilemama tijekom procesa umjetne oplodnje. Snima uglavnom dugometražne dokumentarce (Život na svježem zraku, Sretno dijete, Lora - svjedočanstva, Mimara Revisited), ponajviše za Factum. Za svoj srednjometražni dokumentarac Ratni reporter u produkciji Factuma Kolbas je dobio godišnju Nagradu Vladimir Nazor za filmsku umjetnost za 2011. godinu.