Nikola Fabijanić i Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem Barbare Dragan - KD V. Lisinski, prijenos

Na čelo Simfonijskog orkestra HRT-a stiže mlada dirigentica Barbara Dragan, finalistica niza svjetskih dirigentskih natjecanja (Mahler u Bambergu, Svetlanov u Monaku...) i stalna suradnica Francuskog nacionalnog orkestra, koja iza sebe ima i angažmane uz Pariški orkestar, Operu Dallas, orkestar Sinfonia Varsovia... Istaknuti hrvatski saksofonist Nikola Fabijanić djeluje kao solist i komorni glazbenik, član ansambala Papandopulo kvartet i Acoustic Project, te kao pedagog čiji studenti i učenici ostvaruju sjajne rezultate na nastupima i natjecanjima. I sam je dobitnik brojnih priznanja, ali i čest suradnik Simfonijskog orkestra HRT-a. Sada se kao solist pridružuje izvedbi Koncerta za alt saksofon i orkestar američkog skladatelja Paula Crestona. Djelo je nastalo 1941. s posvetom Cecilu Leesonu, američkom glazbeniku zaslužnom za etabliranje saksofona, prije svega u SAD-u gdje je bio poznatiji kroz jazz, kao klasičnog koncertantnog instrumenta izvanrednih boja i mogućnosti, gotovo sto godina nakon što ga je patentirao belgijski glazbenik i inovator Adolphe Sax. Belgijsko glazbeno nasljeđe predstavlja i Guillaume Lekeu, skladatelj izuzetnog talenta i originalnog stila koji je najavljivao francusku avangardu 1920-ih. No, njegov procvat je u 24. godini života prekinula smrt. Iako su na njega najveći utjecaj ostvarili César Franck i Vincent d'Indy kod kojih se školovao, uvelike se ugledao i na Beethovenovu ostavštinu, o čemu svjedoči njegov Adagio nastao 1891., samo tri godine prije smrti. Osim što je Lekeua privatno podučavao kontrapunktu, César Franck bio je i utjecajan profesor na Pariškom konzervatoriju te izuzetan orguljaš. Među njegovim najslavnijim djelima je Simfonija u d-molu. Djelo netipične trostavačne koncepcije koja se odmiče od kasnoromantičarskih principa, poslije praizvedbe 1889. u Parizu podijelilo je mišljenja javnosti. Dok su mu neki zamjerali nedostatak šarma i elegancije, pretjeranu upotrebu limenih puhača i prezasićenost materijala, drugi su hvalili plemenitost zamisli i snagu umijeća zreloga umjetnika. Do 70-ih godina prošloga stoljeća Simfonija je postala dio repertoarnog kanona simfonijskih orkestara diljem svijeta, iako se danas nešto rjeđe izvodi.